preraspodala-radnog-vremena

Prekovremeni rad-preraspodela radnog vremena

U slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran, a na zahtev poslodavca, zaposleni je dužan da radi duže od punog radnog vremena(duže od 40h nedeljno).

Međutim, ograničenja postoje. Zaposleni ne može da radi duže od 12h dnevno, uključujući i prekovremeni rad, kao ni više od 48h na nedeljnom nivou.

Prekovremeni rad predstavlja izuzetak od pravila, u opravdanim i zakonom propisanim situacijama.

Zaposlenom za prekovremeni rad pripada uvećanja zarada u visini od minimum 26% od osnovice (osnovna zarada utvrđena u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu).

Preraspodela radnog vremena nije isto što i prekovremeni rad.

Zakonom je propisano da kada to zahteva priroda delatnosti, organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnije korišćenje radnog vremena i izvršenje određenog posla u utvrđenim rokovima, poslodavac može da izvrši preraspodelu radnog vremena tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od 6 meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od ugovorenog radnog vremena zaposlenog.

Ukoliko zaposleni u toku sezone radi npr. 3 meseca 60h nedeljno (što je maksimum), a potom tri meseca 20h nedeljno, na osnovu čega bi prosek u ovom periodu od 6 meseci bio 40h nedeljno, ne radi se o prekovremenom radu nego o preraspodeli radnog vremena, te nema pravo na uvećanu zaradu nego će u pomenutom periodu svakog meseca njegova zarada biti jednaka.